Božić i narodni običaji

Božić je hrišćanski praznik kojim se proslavlja rođenje Isusa Hrista. Po gregorijanskom kalendaru proslavlja se 25. decembra dok kod crkava koje se pridržavaju starog julijanskog kalendara Božić obilježava 7. januara. Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista. Kako je to praznik rađanja novog života, djece, očinstva i materinstva, Božić je u Crnoj Gori ukrašen najljepšim vjerskim običajima. Badnjak, slama, kvocanje, česnica, položajnik samo su neki od običaja i obreda kojima je cilj da umole Boga da sačuvaju i uvećaju porodicu i imanje domaćina.

 

Badnji dan: Dan uoči Božića, 6. januar, zove se Badnji dan. Naziv je dobio po tome jer se toga dana seče badnjak i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje Božićno slavlje. Ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumi po badnjak. Čim svane, loži se vatra i pristavlja se uz nju pečenica. Žene u kući spremaju božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić.

Šta je badnjak? Badnjak je obično mlado, hrastovo ili cerovo drvo, koje se na Badnji dan jutro rano sječe i donosi pred kuću. Uveče, uoči Božića, badnjak se presijeca i zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću. Prije izlaska sunca, na Badnji dan, domaćin sa sinovima ili unucima odlazi u šumu da sječe badnjak. Bira se obično mlad i prav cerić, ako nema cerića, može i hrast. Stablo cerića treba da bude toliko, da ga domaćin na ramenu može donijeti kući. Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se krsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sekiru u ruke i seče badnjak. Badnjak se seče i zaseca sekirom ukoso, i to sa istočne strane. Po narodnom vjerovanju, badnjak se mora poseći sa tri snažna udarca. Što sekira od tri puta ne preseče, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem. Taj lomljeni dio na badnjaku zove se brada i poželjno je da bude na svakom badnjaku. Vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju. Ne smije se, dakle, zaustaviti na nekom drvetu. Iver od badnjaka se uzima i stavlja među karlice, da kajmak bude debeo kao iver. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do večeri. Badnjak simbolički predstavlja ono drvo, koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak nagoveštava i drvo Krsta Hristovog.

 

Badnje veče: praktično spaja Badnjidan i Božić. Zato se u našem narodu kaže za neke osobe, koje su prijateljski bliske i vezane da su kao "Božić i Badnji dan". Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenica se nosi na ražnju, obično dvojica nose između sebe, i jedan od njih prvog stupa desnom preko praga i pozdrava domaćina i ukućane riječima: "Dobro veče! Čestit Božić i Badnje veče!" Domaćica i ženska djeca posipaju pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući: "Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!" Pečenica se unosi u sobu gde se odvija večera na Badnji dan i Božićni ručak, i prislanja na istočni zid, tamo gdje su ikone i kandilo. Pošto se badnjak prethodno iseče sa debelog kraja na tri dijela, veličine da može da stane u šporet ili kakvu peć, unosi se u kuću. Isto se govori i radi kao kad se unosi pečenica. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.

 

Slama: Posle badnjaka u kući se unosi slama. Prilikom unošenja slame domaćin i domaćina govore i postupaju kao kad se unosio badnjak i pečenica Slama se posipa po celoj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gde se večera, stavlja različite slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje deca traže i pijuču kao pilići. Slama simvolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio. Večera uoči Božića Kada se unesu pečenicu, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpevaju tropar "Roždestvo tvoje...", pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čast i drugi dan praznika. trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, sveža ili sušena riba i druga posna jela.

 

Božić: je najradosniji praznik među svim praznicima. Praznuje se tri dana. Prvi dan Božića je uvijek 7. januara. Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, puca se iz pušaka i objavljuje se dolazak Božića i Božićnog slavlja. Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odijelo, i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Posle službe u crkvi se prima nafora i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju riječima: "Hristos se rodi!" i otpozdravljaju: "Vaistinu se rodi!" Valja napomenuti da se ovako pozdravlja i govori sve od Božića do Bogojavljenja. Kada domaćin dođe kući iz crkve, pozdravi sve ukućane sa ovim radosnim Božjim pozdravom i  međusobno čestitaju jedni drugima praznik.

 

             

 

Položajnik: Na Božić, rano prije podne, u kući dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni namernik, i on se posebno čeka u kući, i zove se položajnik. Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta. Otvara vrata na šporetu ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: „Koliko varnica, toliko sreća, Koliko varnica toliko parica (novca) Koliko varnica toliko u toru ovaca, Koliko varnica toliko i toliko toga, a najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj“. Položajnik simbolički predstavlja one Mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica posle toga služi položajnika, i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovek, koji na Božić, i za cijelu narednu godinu donosi sreću u kuću.

 

Česnica: Rano ujutro na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje je već postavljen Božićni ručak. Domaćin od pečenice za Božić seče najprije lijevi dio plećke, glavu i deo od rebara. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću. Ako neko zna pjeva božićni tropar, a ako ne, čita se „Oče naš” naglas. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko djelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sijedaju za trpezu.

 

Božićna pečenica: Prema narodnim običajima, jedna vrsta žrtve koja se prinosi Bogu i vuče korijene iz vremena vjerovanja prije hrišćanstva, a pominje se i u starozavetnim knjigama. Poreklo je sigurno iz vremena mnogoboštva, a Crkva je ovaj običaj prihvatila i blagoslovila, sa obrazloženjem da posle Božićnog posta, koji traje šest nedelja, jaka i mrsna hrana dobro dođe. Za pečenicu se obično kolje prase ili jagnje, a uz to neko još kolje i priprema pečenu ćurku, gusku ili kokoš. Običaj vezan za klanje pečenice, ostao je verovatno iz starih mnogobožačkih vremena, vezan za žrtvoprinošenje. Crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer posle Božićnog posta, koji traje šest nedelja, jača hrana dobro dođe, gotovo što su tada izuzetno jaki mrazevi i zime.

 

Vjerovanja: "Ne daj bože vedroga Božića, ni oblačnoga Đurđevoga dana", samo je jedno od mnoštva narodnih vjerovanja vezanih za Božić. Ovaj dan ima centralno mesto u zimskim svetkovinama, a etnolozi to vezuju i za novi početak godišnjeg ciklusa. Praznik Hristovog rođenja, za koji se smatra da koren vuče još iz najdublje slovenske prošlosti, uzima se kao idealan za početak nekog posla. Narod veruje da prvog dana praznika treba, makar simbolično, započeti neki posao ili poduhvat koji predstoji tokom godine. Uz to, smatra se da tokom praznika čovjek treba da uradi pomalo od svega što voli, jer će onda to činiti i tokom cijele sledeće godine. Postoji i običaj da se na drugi dan Božića obiđu njive, pašnjaci i torovi, i tako im se poželi svaki uspjeh i berićet. Vjeruje se i da polaznik koji na božićno jutro ulazi u kuću treba da bude mlad, zdrav i veseo, jer u dom donosi uspjeh i radost.

 

 

 

 

Slike preuzete sa: https://www.pinterest.com/pin/803822233534050120/