Naučite šta je slava - samo na Balkanu

Krsna slava predstavlja jedan od najprepoznatljivijih običaja kod Srba. 2014.godine je upisana u UNESCO-vu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovječanstva.

Krsna slava ima duboke korijene u pravoslavnom hrišćanstvu i srpskoj tradiciji. Svaka porodica nasleđuje svoju slavu od predaka, a ona se često vezuje za dan kada su preci primili hrišćanstvo. 

Slavljenje krsne slave je ustanovio Sveti Sava i glavna je odlika srpskog pravoslavlja i jedina neprekinuta tradicija od vremena pokrštavanja do danas. Sačuvana je kao najveća svetinja Srpskog naroda. Srbi su slavili slavu i u najslavnijim ali i u najtežim danima. Čak ni posle Drugog svetskog rata, u vrijeme neviđene antisrpske i bezbožničke propagande, Srbi se nisu odrekli svoje slave. Za razliku od većine običaja koji su zajednički za cijeli narod, svaka porodica odvojeno slavi svog sveca. Slava se prenosila i nastavljala sa koljena na koljeno, sa oca na sina. Međutim, kada neko od sinova zasnuje svoju porodicu, oženi se i ne živi više sa ocem, on treba odmah da počne da slavi slavu u svojoj kući jer pogrešno je što pojedini ne slave sa izgovorom: živ mi je otac, on slavi.

U koju god srpsku kuću da uđete, na zidu ćete vidjeti ikonu koja prikazuje određenog hrišćanskog sveca. Veruje se da je ovaj svetac zaštitnik domaćinove kuće i porodice i obično se slavi generacijama unazad. Svaki hrišćanski svetac ima svoj dan u pravoslavnom kalendaru. Taj dan je najvažniji dan koji porodica slavi, posle Božića i Vaskrsa. Na taj dan Srbi su potpuno posvećeni svojoj porodici i najbližima jer krsna slava nije samo vjerski praznik, već i duhovni stub porodice. Njeno obilježavanje podrazumijeva čuvanje identiteta i kontinuiteta porodice kroz vjekove. Slava se ne mijenja, već se prenosi sa koljena na koljeno, što joj daje poseban značaj. Za ovaj važan dan, porodica otvara vrata svojim prijateljima i rodbini, koji dolaze da zajedno obilježe slavu sa domaćinima i donose poklon za slavu koji doprinosi svečanom obilježavanju ovog dana.

Svećenje vodice – Crkva je odredila da se dva puta u godini, za slavu i Vaskrs, održavaju obredi i molitve u domovima vjernika. U mnogim mjestima je običaj da prije slave sveštenik dođe u kuću posvetiti vodicu od koje će kasnije biti umiješen slavski kolač. Domaćica priprema zdjelu s vodom, bosiljak, svijeću, kadinocu, tamjan, i pali kandilo ispred ikone. Tada sveštenik posvećuje vodu kojom će biti umiješen slavski kolač. Za tu priliku je potrebno pripremiti: kadionicu, briket, tamjan, svijeću, bosiljak i posudu čiste vode. Sve to bi se inače trebalo nalaziti na stolu, okrenuto prema ikoni slave, koja bi prema crkvenim pravilima trebala biti okrenuta prema istoku. Sveta vode se tretira kao svetinja i njome se pažljivo rukuje. Kada se uoči samog dana slave završe sve pripreme za sutrašnji dan, tom vodom i brašnom, kao i ostalim dodacima mijesi se slavski kolač. U nekim mjestima slava počinje već uoči dana, večerom, jer je to liturgijski gledano već novi dan, zato što je u crkvi služena večernja služba dok u nekim počinje na dan slave.

Šta je sve potrebno za slavu? Slavski kolač, slavsko kuvano žito, crno vino i slavska svijeća.

 

Slavski kolač – Dan uoči slave domaćica mijesi slavski kolač. Kolač se mijesi od čistog pšeničnog brašna. Tijesto se zamijesi sa vodom i doda se malo osvećene vodice koju je sveštenik svetio pred slavu. Kolač se ukrašava raznim ukrasima od tijesta. Slavski kolač simboliše Hrista koji je hljeb života, a vino kojim se preliva simboliše krv koja je tekla iz Hristovih rana. Kolač sječe sveštenik, u kući domaćina ili u crkvi.

                                

 

Slavsko žito – Pred slavu domaćica kuva i priprema žito poznato i pod nazivom koljivo.  Priprema žita povezana je s riječima Hrista: „Ako zrno pšenice, padnuvši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi mnogi rod“ Zato se smatra da ono predstavlja ilustriranu vezu ovozemaljskog i zagrobnog života jer kad se sije, žito umire ali i proklija i iz njega se rađa novi život. Slavsko žito se kuva od čistog pšeničnog zrna. Kad se skuva i prosuši, žito se melje. Nakon dodavanja ostalih sastojaka, žito se stavlja u činiju ili na tacnu i lijepo se oblikuje. Prilikom rezanja slavskog kolača, u žito se u centar, stavlja manja svjećica koja gori dok traje obred rezanja slavskog kolača. Po završetku obreda, sveštenik žito preliva crnim vinom a svjećica se vadi iz žita, dok se umjesto nje stavlja neki cvijet ili biljka, poput bosiljka, ruže, karanfila…

                              

 

Vino, kao dio slavskog obreda, simbolizuje Hristovu krv koja je prolivena za spasenje čovječanstva. U pravoslavlju, vino je često prisutno u vjerskim obredima, a na krsnoj slavi ima višestruku simboliku. Tokom osvećenja slavskog kolača, sveštenik preliva vino preko presečenog kolača, simbolizujući Hristovu žrtvu i blagoslov porodice. Ovo prelivanje označava zajedništvo svih članova porodice u vjeri i ljubavi prema Bogu. Vino se takođe koristi za zdravice, gdje se podiže čaša u čast svetitelja, porodice i gostiju. Time se izražava zahvalnost za blagodeti i poziva na duhovni napredak.

Slavka svijeća – Kupuje se svijeća – „simbol svetlosti nauke Hristove“, obično dužine 50-60 cm. Тreba da je od čistog pčelinjeg voska. Kao što pčela skuplja mirisni sok i polen sa raznih čistih i mirisnih cvjetova, tako i molitva svečara i njegove porodice treba da potiče iz njegovog čistog srca. Ona se stavlja u čirak i posebno ukrašava, a pali se prije lomljenja kolača , na dan ili uoči slave, u zavisnosti da li slava počinje uveče ili na dan slave. Domaćin se prekrsti, pomene u molitvi Boga i ime svoje krsne slave, cjeliva svijeću i pali je šibicom. Ona gori cijelog dana, a gasi se tek kada dogori nekoliko centimetara do svijećnjaka, ali na sledeći način: domaćin se prekrsti, uzme čašu sa vinom, iz nje zahvati jednu kafenu kašičicu vina i u nju izlije uz fitilj svijeće.  Svijeća i svijećnjak ostaju pred ikonom ili se stavljaju na neko drugo svečano mjesto u kući i tu stoji do sledeće godine i pali se samo prilikom zajedničkih kućnih molitvi. Svetlost svijeće daje i toplotu, i time označava toplotu naše molitve i naše ljubavi za onog svetitelja kome prislužujemo svijeću. 

Dvorenje slave - Ovo je stari običaj koji je pomalo zapostavljen u novije vrijeme. Domaćin na dan slave dočekuje goste svečano obučen i ne sijeda cio dan dok gori svijeća, iz poštovanja prema svecu, odnosno stoji pred njim kao pri molitvi. Ako je domaćin stariji ili zbog zdravlja ne može cio dan da provede na nogama, onda ovu ulogu daje nekom mlađem ukućaninu, a domaćin je i taj koji ispraća goste.

 

Svaka kuća koja obilježava krsnu slavu, čuva i dio bogate istorije i kulture svog naroda. Krsna slava je mnogo više od običnog praznika – ona je dio srpskog identiteta, simbol porodice i vjere. Proslava slave, osigurava očuvanje tradicije i prenosi univerzalne vrijednosti ljubavi, zajedništva i zahvalnosti. U svakom domu koji obilježava krsnu slavu, čuva se dio bogate istorije i kulture srpskog naroda.

 

 

 

 

 

Slike preuzete sa sajta: https://en.wikipedia.org/wiki/Slava_(tradition)