Crna Gora nudi svijetu nešto svoje, posebno, autentično, ali svjetski vrijedno. To je ono dragocjeno, čemu treba pokloniti posebnu pažnju i zaštitu. Crna Gora je prava riznica nematerijalnog kulturnog nasljeđa, a ti spoznaj to ogromno bogatstvo kroz brojne običaje, predanja, pjesmu i igru, legende, vještine izrade raznih predmeta. Iza svakog ugla možete naići na nešto jedinstveno i autentično.
Crnogorska kulturna baština je delimično istražena i vrednovana. U ovom tekstu, navešćemo samo neka od mnogih blaga po kojima je, između ostalog, naša zemlja poznata.
Bihorski ćilim – šareni djelić crnogorske baštine. Lokalno stanovništvo Bihora baštini već stolećima ćilimarstvo kao zanat koji je vremenom postao jedno od specifičnosti bihorskog kraja. Uđi u džamiju u Petnjici i pogledaj najveću kolekciju ćilima na jednom mjestu u Crnoj Gori. Ovdje ćeš čuti priču kako se nekad ćilim poklanjao u raznim prilikama i kako je svojim šarama štitio porodicu od uroka. Vrijedne tkalje i danas, sjedeći na niskim stolicama za razbojem, predu vunu i sa velikim strpljenjem i ljubavlju pletu šarene ćilime. Bitno je napomenuti da za jedan kvadrat ćilima potroše 10 dana svog života. Takođe, bitno je napomenuti da se Bihorski ćilim izučava na likovnim akademijama širom svijeta, zbog svoje specifične likovne structure.
Pljevaljski sir - poznat kao jedan od najkvalitetnijih proizvoda sjeverne Crne Gore, ne samo da zadovoljava lokalne potrebe, već je i značajan izvozni proizvod. Proizvodnja ovog specijaliteta uključuje domaćinstva koja se trude da održe tradicionalni način pravljenja sira, što doprinosi njegovom autentičnom ukusu i visokom kvalitetu. Pljevaljski sir je glavna namirnica mnogih crnogorskih jela. Sir se tradicionalno proizvodi od sirovog kravljeg mlijeka. Sir se odlikuje jakim ukusom i kremastom teksturom. Njegove jedinstvene arome rezultat su procesa sazrijevanja koji se odvija u posebno dizajniranim drvenim kacama. Narezani sir se soli, stavlja u drvene kace, a zatim potopi u salamuru. Postoji i manifestacija Dani Pljevaljskog sira na kojoj veliki broj proizvođača izlaže svoje sireve.
Kolašinski lisnati sir – je jedan od najkarakterističnijih proizvoda u Crnoj Gori. Ovo je sedmi po redu proizvod koji je zaštićen oznakom kvaliteta na nacionalnom nivou. Proizvodnja lisnatog sira odvija se u sjevernom dijelu Crne Gore, u opštinama Kolašin i dijelu Mojkovca. Za lisnati sir se može reći da je autentičan i jedinstven jer se može proizvoditi samo na teritoriji kolašinskog i mojkovačkog kraja. Njegova proizvodnja je uslovljena bogatstvom flore pašnjaka i livada sa planina Bjelasice, Sinjajevine, Komova, Moračkih i Rovačkih planina, od čega u prvom redu zavisi ukus i miris sira. Izgled lisnatog sira je u vidu listova, elastičan i glatke teksture, boja je porcelansko-bijela do žućkasto-bijela. Miris i ukus su mlječno-kiseli.
Dobrotska čipka - je materijalno kulturno dobro, čiju je vještinu izrade Crna Gora zaštitila kao nematerijalno kulturno dobro. Naziv je dobila po mjestu Dobrota i predstavlja lokalnu verziju italijanske čipke. Za izradu dobrotske čipke koriste se igla, konac, naprstak, makaze i makazice. Materijal koji se koristi su lan, pamučno platno, saten. Čipka se izrađuje preko tankog bijelog papira koji je fiksiran za čvršću podlogu na koju se koncem oblikuje slika. Najčešće se veze ušima igle, rijetko njenim vrhom Datira iz 14.stoljeća i predstavlja najvrijedniji dio tekstila koji se uopšte pojavljuje u istoriji. Čipka je nastajala tokom dugih dana čekanja svog dragog, muža ili vjerenika sa dugih morskih putovanja, Dobroćanke su izrađivale čipku, merlo, a za jednu maramu ili ubris trebalo je i do 3 godine. Obično bi svoj rad započinjale kada bi njen moreplovac otplovio a završavale kad se vraćao s mora da bi mu ga poklonile. Originalni radovi čipke u 130 komada se danas čuvaju u riznici crkve Sv. Eustahija u Dobroti.
Vještina izrade čunova - predstavlja ljudsko umijeće, koje za proizvod ima čun, prevozno i ribolovno sredstvo, tradicionalno povezano sa prostorom Skadarskog jezera. Tradicija izrade čunova na Skadarskom jezeru je usko povezana sa tradicijom ribolova. Čun, kao osnovno tradicionalno plovilo, ukazuje na dragocjenu vještinu izrade, koja se na ovom prostoru sačuvala godinama. Sačinjen je od pripremljenog i pažljivo odabranog drveta, najčešće bora munike. Svaki dio čuna ima poseban i autentuičan naziv, kojim se imenuju njegova svojstva. Na prednjem dijelu čuna nalazi se pramac, a na zadnjem krma. Simbol Skadarskog jezera, čun, u minulim vremenima je i hranio i branio. Tako je bilo stoljećima unazad jer se tradicionalno koristio tokom ribolova na Skadarskom jezeru, a i u bitkama za vrijeme Ivana Crnojevića. Danas su čunovi atrakcija na Skadarskom jezeru.
Crnogorska narodna nošnja - zauzima značajno mjesto u istoriji Crne Gore. Priča se da je crnogorska narodna nošnja jedna od nacionalnih nošnji na svijetu. U prošlosti su svečanu narodnu nošnju nosili bogati građani Crne Gore, ali kasnijih godina se ona često koristila i među ostalim stanovništvom. Najznačajniji materijali od kojih se pravila crnogorska narodna nošnja bili su vuna, kozja dlaka, lan, konoplja i svila. Svečana nošnja obuhvata: autentičnu kapu, običnu bijelu košulju, džamadan (gornji dio nošnje), gunj (seljačka jakna), jelek (gornji dio odeće), toka (element za vezanje kaiševa), silav (kožni pojas za oružje), trambulus (svileni pojas), dušanka (gornji dio, nošen preko gunja) i dolama (gornji dio sa rukavima ispod pazuha). Nekada je crnogorska narodna nošnja bila pravi statusni simbol. Danas se smatra dijelom crnogorskog nacionalnog identiteta i kulturnog nasleđa na koji su ljudi Crne Gore zaista ponosni.
Crnogorsko oro - je najpopularnija narodna igra koja se izvodi širom Crne Gore. Prema naučnim izvorima, naziv oro nastao je od grčke riječi „horos” što znači „skup ljudi”, „igranka”, „igra”, sok se u narodu vjeruje da je igra dobila ime po ptici orlu (u narodnom govoru izgovara se "o'ro"), pošto se samom igrom prestavlja orlovski polet. Igra se uz pjesmu, ali ga tradicionalno ne prate muzički instrumenti. U prošlosti, Oro nije označavao samo igru, već skup momaka i djevojaka, oženjenih i udatih, odraslih i starijih osoba na kojem se igra, pjeva, veseli... Najprepoznatljivija scena igre, poznata i pod nazivom „kolo na kolo”, je kada jedna grupa mladića formira kolo, dok druga, manja grupa formira drugo kolo na njihovim ramenima. Ova nevjerovatna scena je najčešća tema na fotografijama kojima se ilustruje ova igra. Oro je od davnina bila najpopularnija narodna igra u Crnoj Gori. Igrala se na cijeloj teritoriji zemlje. Igrali su ga i u kućama i na livadama, danju ili noću, prilikom veselja i svečanosti u svako doba godine. To veselje je često trajalo dugo, ponekad do zore. Ranije su ovi skupovi bili česti, a danas se ova igra uglavnom može vidjeti samo tokom neke manifestacije.
Gusle - su narodni instrument s jednom ili dvije žice. Najčešće su napravljene od javorovog drveta. Gusle se sreću u Crnoj Gori, Srbiji, Albaniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Same gusle sastoje se od muzičke kutije koja je presvučena životinjskom kožom na koju se nadovezuje dugačak vrat na čijem završetku je izrezbarena životinjska (uglavnom konjska) ili ptičija (najčešće je to glava orla ili sokola) glava. Žice su napravljene od trideset upredenih konjskih dlaka, kao što je slučaj i sa strunom gudala. Gudalo se koristi tako što se povlači po zategnutim žicama, proizvodeći oštar zvuk. Tokom sviranja, tijelo gusala se drži u krilo, dok dugačak vrat pridržava dlan jedne ruke. Danas se pjevanje uz gusle nalazi na UNESCO-voj listi nematerijalnog kulturnoj nasleđa. Kažu da se Crnogorci nisu plašili neprijatelja, već gusala i toga šta će prenijeti budućim generacijama o njihovom ponašanju.
Bokeljska mornarica - je memorijalna ogranizacija sa sjedištem u Kotoru, koja je utemeljena kao najstarija bratovština pomoraca na Jadranu i jedna od najstarijih na svijetu. Osnovana je 809. godine, kada su kotorski pomorci preuzeli relikvije hrišćanskog sveca mučenika Tripuna i kasnije ga proglasili zaštitnikom grada Kotora. Jedan od najvažnijih elemenata prepoznatljivosti Bokeljske mornarice je tradicionalno kolo, koje Mornarica izvodi prilikom brojnih svečanosti kao što su Vanjska proslava sv. Tripuna, Dan Bokeljske mornarice i Dan Opštine Kotor, ali i povodom drugih važnih događaja za grad ili gostovanja Mornarice u zemlji i inostranstvu.
Kolo Bokeljske mornarice, poznato kao i Kolo sv. Tripuna, predstavlja spoj srednjevjekovnih sakralnih i kasnijih svjetovnih elemenata iz života pomoraca. Nošnja koju nosi odred Bokeljske mornarice tokom raznih svečanosti, vuče korijene iz XVI vijeka, sa elementima preuzetim iz Italije i Španije. Iznad bijele košulje sa srebrnim ili pozlaćenim dugmadima, prvo dolazi „ječerma“ bez rukava, ukrašena zlatnim gajtanima i srebrnim dugmadima. Preko toga je „koret“ sa rukavima, isto bogato ukrašen gajtanima i srebrnim dugmadima i jako otvoren napred, da se dobro vide ječerma i malo oružje o pasu. Crne „gaće“ su veoma široke (6–8 metara svile), zato su u gornjem dijelu vidno „nabušene“, dok se prema koljenu jako sužavaju, do uz samu nogu. Koret i gaće su čvrsto povezani širokim i obojenim dugim pojasom.
Bokeljska noć - je tradicionalna najveća fešta u Boki kotorskoj. Održava se u zadnjoj sedmici avgusta mjeseca u Kotoru. Iako tada još uvijek sezona nije završena, ovom manifestacijom Kotorani i Boka Kotorska ispraćaju ljeto. Bokeška noć je manifestacija na vodi, maskenbal čamaca na vodi. U akvatorijumu kotorskog zaliva, ukrašeni čamci plove čak tri kruga, nakon čega ih stručna komsija nagrađuje novčano, prvu, drugu i treću nagradu.Nakon proglašenja pobjedničkog maskiranog čamca, posjetioci uživaju u petnaesto-minutnom vatrometu. A u starom gradu se nastavlja žurka, gdje na svakom kotorskom trgu nastupaju razni mizički bendovi.
Fašinada - je jedinstvena tradicionalna svečanost koja se 22. jula svake godine održava u Perastu. To je običaj nasipanja kamenja oko ostrva Gospa od Škrpjela, radi očuvanja statike ovog veštačkog ostrva. Stanovnici naselja oko zaliva barkama dovoze kamenje do ovog veštačkog ostrva i zatim ga izbacuju oko obale. U svečanosti, praćenoj narodnim pjesmama, učestvuju samo muškarci. Ova tradicija se održava od nastanka ostrva, što je više od 500 godina. Ono što je čini jedinstvenom je to što se običaj nikada nije prekidao, ni za vrijeme ratova ni posle zemljotresa. Ovoj manifestaciji, odnosno fešti, prisustvuju Bokelji i turisti, jer Fašinada predstavlja kulturno-turističku manifestaciju. 2013. godine ovaj običaj je uvršten u nematerijalnu kulturnu baštinu.
Legende o nastanku Kotora - Uzbudljiva, duga i bruna istorija Kotora propraćena je mnogim zanimljivim legendama i mitovima, a narodi koji su u davnim vremenima naseljavali ovaj primorski gradić vjerovali su da je Kotor toliko lijep da su u njegovu izgradnju morali biti umiješani Bogovi. Međutim, jedna od legendi koju ćemo izdvojit je legenda o vili Alkimi. Naime, iznad Boke, u planini, na liticima brda postojao je grad Pestingrad, u blizini se nalazila i jedna pećina Vilinici, u toj pećini je živjela vila Alkima. Alkima je bila jedna od vila koje su živjele iznad Boke. Kada su se pomorci doselili u Boku, odlučili su da podignu grad baš na mjestu gde je Pestingrad. Međutim, pametna vila Alkima, savjetovala je pomorce da ne dižu grad na planini, gdje nema ni vode ni soli, već da ga sagrade pored mora. Govorila im je da bez mora, njima nema života. Pomorci su poslušali Alkimu i sagradili su grad na mjestu na kome se danas nalazi Kotor. U blizini pećine Vilinici, nalazi se neobična figura od stijena, koja liči na velika vrata, koju je narod Kotora nazvao Vilina vrata. Legenda kaže da u određeno doba noći kroz ova vrata može da se vidi zlatan mjesečev srp koji liči na brod na nebu. Tada, samo oni Kotorani, koje je vila izabrala, mogu da vide vilu, kako sjedi na Vilinim vratima i čeka zlatni brod, da bi zaplovila po Boki i dalje u svijet.
Legenda o Pavi i Ahmetu - je priča koja govori o ljubavi. Prema legendi, jedinica vraneškog kneza Nikole Milikića, Pava, udala se prije tri i po vijeka za Ahmet-pašu Hasanbegovića. Odlučili su da se vjenčaju, uz uslov da svako zadrži svoju religiju, da muška djeca budu islamske vjeroispovijesti, a ženska pravoslavne. Tako su rođeni Muša, Hasan i Daut, koji su svake nedjelje, na konju sa pozlaćenom opremom, majku vodili u crkvu i ispred vrata je čekali dok se služba ne završi. Na drugom porođaju, rađajući kćerku Anđeliju, Pava je umrla a nedugo zatim i tek rođena kćerka. Njih dvije sahranjene su zajedno, a Ahmet-paša u znak velike ljubavi i poštovanja prema Pavi, posjede koje mu je donijela u miraz, nazvao je Pavino polje. Ahmetova želja je bila da bude sahranjen pored Pave što su mu sinovi i ispunili. Tako su, do dan-danas, dvije kamene ploče, od kojih je na jednoj u reljefu urezan krst, a na drugoj polumjesec, ostale da u Pavinom Polju - na putu prema Pljevljima - svjedoče kao spomenik velikoj ljubavi.
Legenda o ljubavi Peraštanke Katice Kalfić i francuskog vojnika Ante Slovića – je jedna od najpozatijih legendi Boke Kotorske. Priča počinje 1813. godine kada je Boka Kotorska okupirana od strane Francuza. Na ostrvu Sveti Đorđe služio je mladi oficir iz Dalmacije Ante Slović. Šetajući se jednom peraškom ulicom spazio je devojku i odmah se zaljubio. Peraška lepotica je mladom oficiru uzvratila ljubav. Verovali su i nadali se da će nakon završetka rata živeti zajedno i srećno. Međutim, Peraštani su se pobunili protiv postupaka francuske vojske i osvojili su tvrđavu Sveti Križ I na nju istakli austrijsku zastavu. Kao odgovor na to, francuski zapovednik je naredio da se na grad puca iz topova koji su se nalazili na ostrvu Sveti Đorđe. Prvi plotun je ispalio francuski oficir Ante Slović. Nakon toga, Peraštani su se predali. Ante je požurio da vidi Katicu. Našao ju je kako u krevetu leži mrtva. Rečeno mu je da je ubijena topovskom granatom ne sluteći da je upravo on taj koji je nenamjerno ubio. Katica je sahranjena na ostrvu Svetog Đorđa – ostrvu mrtvih gdje se nalazi lokalno groblje Perasta. Od tada je Ante boravio na ostrvu i postao čuvar ostrva i groblja. Jedne noći Peraštani su primijetili da se ne vidi svjetlost sveće sa Katicinog groba. Ujutru su našli Anta mrtvog pored njenog groba sa ceduljicom u ruci na kojoj je pisalo da želi da ga sahrane pored Katice što su mu Peraštani i ispunili. Danas je uz zid crkve grob na kome nema natpisa, iznad kojeg su dva čempresa koji se naslanjaju jedan na drugi i u visini spajaju.
Legenda o tri sestre (ital.Tre sorelle) – je jedna od najpoznatijih legendi iz Bokokotorskog zaliva. To je priča o nesrećnoj ljubavi tri sestre prema istom momku/pomorcu. Ova se legenda prepričava stolećima a potekla je iz Prčnja, malog mjesta u blizini Kotora. Palata je sagrađena uz obalu mora u XV vijeku. Ima tri prozora od kojih su nekada bila zazidana dva prozora. Evo kako glasi ova legenda: Tri sestre: Fiomena, Gracijana i Rina (negdje se navodi Nera, Bjanka i Roza) su bile nadaleko poznate po svojij ljepoti, poštenju i čestitosti. Sve tri su se zaljubile u istog mladog kapetana Jerka Novanjanina. Na njihovu žalost, on nikako nije mogao da se odluči koja od sestara mu se najviše sviđa pa je zato odlučio da se otisne na dugu plovidbu da bi o svemu dobro razmislio, a sestru koja ga bude čekala na povratku uzeće za ženu. Sestre su strpljivo čekale, svaka na svom prozoru. Vrijeme je prolazilo, sestre su starile, pa su napravile dogovor da će, kada jedna od njih umre, druge dvije zazidati prozor. Kada je najstarija sestra umrla, ostale su zazidale njen prozor, jer više kroz njega nije imao ko da gleda. Zatim je i druga sestra umrla ne dočekavši svog mornara, a treća sestra je zazidala i njen prozor. Kada je umrla i najmlađa više nije bilo nikoga ko bi mogao da zazida i njen prozor, te je on ostao otvoren. Jedan stih u pesmi o Tre sorele kaže: ”... Treći prozor ko da sluša šum dalekih okeana...” Prema istoj legendi, kapetan Jerko se nikada nije vratio, niti se ikada čulo bilo šta o njemu.
Pjesmom i igrom vrati se u prošla vremena, možda baš uz zvuke gusala. Uz to, moraš da saznaš kako se „na osjećaj” pravi tradicionalni crnogorski čun, kako izraditi jedinstveni bihorski ćilim. Jednostavno, dođi i uživaj u tradiciji naroda koji želi srdačno da te dočeka!
Slika crnogorske narodne nošnje preuzeta sa sajta : https://www.antenam.net/istorija/319114-crnogorska-narodna-nosnja-nasljedje-i-znamenje-za-buducnost
Slike za Bokeljšku noć, gusle i Tre sorelle preuzete sa sajta: https://sr.wikipedia.org/wiki
Subscribe to our newsletter to get exclusive discounts and new offers right in your inbox.
+ 382 67 332 462